Leptin, koji se naziva i hormon sitosti, stvaraju masne ćelije (adipociti) koje pomažu u regulisanju energetske ravnoteže kontrolisanjem gladi.
Leptin je suprotan delovanju grelina, koji se naziva hormon gladi. Oba hormona deluju na receptore u lučnom jezgru hipotalamusa kako bi regulisali apetit i kako bi se postigao energetski balans.
Smatra se da je regulacija zaliha masti primarna funkcija leptina, ali on takođe igra u drugim fiziološkim procesima.
Osim masnih ćelija, proizvodi ga i placenta, jajnici, skeletni mišići, stomak, epitelne ćelije dojke i koštana srž. Cirkuliše u krvi u slobodnom obliku i vezan za proteine.
Nivo leptina u krvi je viši između ponoći i ranog jutra, što možda potiskuje apetit tokom noći. Dnevni ritam nivoa leptina u krvi može se promeniti vremenom obroka.
Funkcije leptina
Sledeće su važne funkcije leptina:
Leptin reguliše unos hrane i telesnu težinu
Leptin deluje na specifične receptore u hipotalamusu da inhibira apetit. Kada se količina masti u telu smanji, nivo leptina u plazmi opada tako da se apetit stimuliše dok se mast ne povrati.
Takođe dolazi do smanjenja telesne temperature i potiskivanja potrošnje energije.
Nasuprot tome, kada se količina masti povećava, povećavaju se i nivoi leptina, čime se potiskuje apetit dok ne dođe do gubitka težine.
Tako leptin reguliše unos energije i zalihe masti, a težina se održava u relativno uskom opsegu.
Leptin i početak puberteta
Leptin takođe izgleda da igra važnu ulogu u modulaciji početka puberteta.
Na primer, pothranjenim i mršavim devojkama treba više vremena da stignu do puberteta nego normalno uhranjenim devojkama.
Mršave devojke često ne ovuliraju ili ne otpuštaju jajnu ćeliju iz jajnika tokom menstrualnog ciklusa.
Reproduktivni rast i zalihe masti su stoga od vitalnog značaja u regulaciji reprodukcije.
Otpornost na leptin
Pored mnogih faktora koji utiču na gojaznost, važan faktor je otpornost na leptin. Mnogi veruju da je otpornost na leptin vodeći pokretač povećanja masnih naslaga kod ljudi.
Glavna funkcija leptina je slanje signala mozgu, kazujući mu koliko je masti uskladišteno u masnim ćelijama tela.
Pošto leptin prvenstveno proizvode masne ćelije, gojazni ljudi imaju veoma visok nivo leptina.
S obzirom na način na koji leptin treba da deluje, ovi ljudi ne bi trebalo da jedu jer njihov mozak zna da imaju dosta uskladištene energije.
Ali problem je u tome što ovaj leptinski signal ne radi. Kao rezultat toga, postoji mnogo leptina u plazmi, ali mozak ne registruje da je tamo. Ovo stanje se zove otpornost na leptin.
Sada se veruje da je to glavna biološka abnormalnost kada se radi o gojaznosti.
Stoga, otpornost na leptin čini da mozak menja naše ponašanje kako bi povratio masnoću za koju misli da nedostaje.
Mozak misli da moramo jesti da ne bismo umrli od gladi. Istovremeno, mozak takođe misli da treba da štedimo energiju, pa nam usporava metabolizam i tako sagorevamo manje kalorija u mirovanju.
Kada zaista gubimo masne naslage, dolazi do značajnog smanjenja nivoa leptina. Kada se nivo leptina smanji, to dovodi do gladi, povećanog apetita, smanjene motivacije za vežbanje i smanjene količine sagorenih kalorija u mirovanju.
U osnovi, nizak nivo leptina čini da mozak misli da telo gladuje i tako pokreće sve vrste moćnih mehanizama da povrati izgubljenu telesnu masnoću.
To je glavni razlog zašto jo-jo dijete ne daju rezultate jer ljudi na dijeti gube značajnu količinu masti, samo da bi je kasnije povratili.
Kako regulisati leptin?
Iako je otpornost na leptin složen problem, nije nepovratan. Sledeći faktori će pomoći da se poboljša odgovor leptina.
Smanjite potrošnju šećera i fruktoze
Smanjite upotrebu jednostavnih šećera, rafinisane hrane, i fruktoze. Fruktoza je glavni faktor otpornosti na insulin i leptin.
Fruktoza remeti signale insulina i leptina, uglavnom preopterećenjem jetre, jer se fruktoza prvenstveno prenosi u jetru na obradu, dok se glukoza prvenstveno prenosi do mišićnih i masnih ćelija.
Smanjenjem unosa šećera i namirnica sa visokim sadržajem fruktoze, dozvoljavamo jetri da radi druge stvari kao što je npr. sagorevanje masti.
Ne preskačite doručak
Zdrav doručak treba da sadrži uglavnom proteine i dobre masti. Ovo podstiče sitost i daje telu gradivne blokove za izgradnju hormona.
Poboljšajte noćni odmor
Pokušajte da budete u krevetu do deset sati uveče. Preduzmite potrebne korake da poboljšate svoj san.
Ne jedite previše često
Kada stalno jedete, čak i u malim količinama tokom dana, to održava vašu jetru da radi i ne daje hormonima pauzu.
Pokušajte da razmak između obroka bude najmanje 3-4 sata i nemojte jesti najmanje 3-4 sata pre spavanja.
Ovo uključuje i zaslađena pića, ali voda, kafa ili čaj bez šećera su u redu.
Redovno vežbajte
Vežbanje je jedan od efikasnih sastojaka kako za gubitak težine, tako i za održavanje dobrog zdravlja. Vaš trening treba da uključuje i aerobne vežbe i trening snage.
Neke od aktivnosti u kojima se može učestvovati su: hodanje, džogiranje, trčanje, plivanje… Suština je da radite nešto što će vam biti zabavno.
Uzimajte više Omega-3
Unesite više Omega-3 jedući ribu, čia seme, laneno seme i smanjite upotrebu Omega-6 tako što ćete konzumirati manje rafinisanih biljnih ulja, konvencionalnog mesa, žitarica itd.
Dobra alternativa biljim uljima je kokosovo ulje ili susamovo ulje.
Tako ćete smanjili upalu i podržati zdrav nivo leptina.
Zaključak
Jasno je da leptin – hormon sitosti – igra podjednako važnu ulogu u regulisanju gladi kao i grelin.
U poslednje vreme, veliki značaj se pridaje otpornosti na leptin kod ljudi, koji se sada smatra pokretačkim faktorom u izazivanju prekomerne težine i gojaznosti.
Svaka disfunkcija u normalnom lučenju hormona leptina može uzrokovati prekomernu težinu i gojaznost kod pojedinca, što rezultira nizom bolesti.
Mnogo je faktora odgovornih za izazivanje otpornosti na leptin. A većina ovih faktora je povezana sa našim načinom života.
Pokretanje pozitivnih promena u našem načinu života pomoći će da se reguliše oslobađanje hormona leptina, čime se uspostavlja ravnoteža između unosa hrane i telesne težine.